Sve će to more izliječiti nije samo drevna mudrost naših nona, već i, kako se čini, znanstveno potvrđena činjenica. Od najstarije su povijesti, stari Egipćani, Grci i Rimljani u moru pronalazili nešto privlačno, kako tijelu, tako i duhu pa, što mislite, je li uživancija u moru samo zgoditak za naša vizualna i auditivna osjetila ili se u njemu krije i nešto puno, puno više.

Talasoterapija je termin koji se razvio iz nekadašnjeg vjerovanja u ljekovita svojstva mora i dolazi nam od grčkog thalassos, ili more, te therapia, ili liječenje. O moru su, vidi se iz grčkih korijena riječi, kao o ljekovitom mediju pisali još i Hipokrat, najpoznatiji grčki liječnik, koji je isticao povoljan učinak mora na kožu, budući da smanjuje upale i ublažava bolove; Avicena, najpoznatiji liječnik istoka kao i Platon, grčki filozof.

Danas se terapijska svojstva morske vode većinom primjenjuju u oporavku organizma nakon podužeg bolovanja, a ističe se i pozitivno djelovanje mora na stres koji uzrokuje iscrpljenost poslom. No, more pruža i brojne druge blagodati po zdravlje i ljepotu poput djelovanja na pomlađivanje ili na ublažavanje alergijskih tegoba kod ljudi koji pate od alergija ili od učestalih respiratornih infekcija. No, to naravno nije sve - jod iz mora povoljno djeluje i na uravoteženje naših metaboličkih procesa, metabolizma štitnjače pogotovo.

Sve je ovo znala još davne 1885. godine Austrian Southern Railway koja je u Opatiji organizirala prvi kongres balneologa (znanstvenika koji proučavaju liječenje tijela putem kupki kupanja) te je na kongresu donesena odluka da se Opatija proglasi klimatskim lječilištem. I tako je sve krenulo. Opatija je potom nastavila svoj rast i razvoj kao najmodernije odredište zdravstvenog turizma za gospodu koja su se dolazila u nju liječiti iz Italije i Austrije i tako je, prilično brzo, postala jedno od najpoznatijih lječilišta južne Europe. No, Opatija ipak nije bila osamljena perjanica talasoterapije u Hrvatskoj već uz nju možemo izdvojiti i lječilišta u Crikvenici (1906.), na otoku Rabu (1913.) i Velom Lošinju (1892.)

Kako se medicina drugog tisućljeća počela vraćati svojim iskonskim holističkim korijenima, tako su se u modu polako počela vraćati i "morska" lječilišta s kojima Hrvatska ima bogato povijesno iskustvo. Preostaje samo pitanje, hoćemo li taj beskrajan plavetni potencijal uspjeti u potpunosti iskoristiti i pritom uspjeti zadržati svoju unikatnost ili ćemo i ubuduće pogledavati preko neke od granica s našim susjedima i čeznutljivo komentirati: „A vidiš kako su oni uspjeli…“

Pustimo neka ipak vrijeme odgovori na ovo pitanje…