Prirodne ljepote

Hrvatska kultura - bogatstvo nematerijalne UNESCO baštine

Raznolikost kulturnih običaja i tradicija razlog je što je čak 14 kulturnih dobara upisano na UNESCO-v popis nematerijalne baštine

Hrvatska kultura - bogatstvo nematerijalne UNESCO baštine

Uz sedam spomenika na listi UNESCO-ve kulturne baštine, Hrvatska ima 14 kulturnih dobara upisanih na listu nematerijalne baštine koji svjedoče o bogatstvu hrvatskih narodnih običaja i umijeća tradicionalnih obrta.

Čipkarstvo

Za razliku od europskih zemalja gdje je čipkarstvo bilo rezervirano za žene crkvenih redova, građanstva i plemstva, vještinu izrade čipke koja se upisala na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine prenosile su s koljena na koljeno žene ruralnih krajeva. Ovisno o predjelu Hrvatske, čipka se razlikuje po materijalu i načinu izrade. Paška se čipka izvodi bodom bez nacrtanih predložaka prikazujući folklorne motive koji se oblikuju u strogoj renesansnoj geometrizaciji oblika. Na Hvaru se čipka izvodi od tankih niti svježih listova agave koju izrađuju jedino redovnice u hvarskom benediktinskom samostanu. Vještina izrade čipke na batiće karakteristična je za područje Lepoglave.

Hrvatska kultura - bogatstvo nematerijalne UNESCO baštine

Zvončari s Kastavštine

U pokladno vrijeme, uloga je zvončara tjeranje duhova zime i prizivanje proljeća. Grupe muškaraca, odjeveni u ovčje kože te maske i oglavlja koja simboliziraju plodnost, obilaze sela zvoneći zvonima koja nose oko struka. Smatra se kako ne može svatko biti zvončar jer zvonjenje, do kojeg dolazi zbog specifičnog kretanja zvončara, iziskuje izdržljivost i spretnost. Iako je prvotna uloga ovog rituala imala magijske karakteristike, običaj je i dalje živ, a prate ga specifična jela, plesovi i umijeće izrade maski i zvona. Zvončari obilaze sela sve do Pepelnice, kad se spaljuje pokladna lutka nakon čega slijedi pokladna večera za zvončare i njihove žene.

Hrvatska kultura - bogatstvo nematerijalne UNESCO baštine

Proljetni ophod Ljelja

Ljelje su djevojke iz sela Gorjani koje u vrijeme Duhova obilaze selo odjevene kao kraljice, izvodeći posebne pjesme i ples mačeva. Ritual potječe iz slavenskih vremena, a uprizoruje svadbeni ophod kraljeva, djevojaka sa sabljama i muškim šeširima urešenim cvijećem, i kraljica (ljelja) koje na glavi nose bijele vijence. Prilikom obilaska kuća u selu pjevaju pjesmu primjerenu obitelji koju posjećuju, nakon čega kraljevi izvode ples sa sabljama dok kraljice pjesmom komentiraju plesne figure. Posjet zaključuje narodni ples uz pratnju tamburaša i čašćenje ljelja koje potom prelaze u drugu kuću.

Hrvatska kultura - bogatstvo nematerijalne UNESCO baštine

Procesija Za Križen

Obred vjerske pobožnosti izraz je kulturnog i vjerskog identiteta stanovnika središnjeg dijela otoka Hvara koji se nepromijenjen odvija već  pet stoljeća. Procesija se odvija u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak, a karakterizira je osmosatno trajanje tijekom kojeg se obilazi šest sela na putu dugom 25 kilometara. Na čelu procesije nalazi se križonoša koji nosi 8 kg težak križ kao zavjetni izraz molbe ili zahvalnosti, što procesiji daje pasionski prizvuk, a slijedi ga izabrana pratnja u bratimskim tunikama te mnoštvo vjernika i hodočasnika.  Za vrijeme procesije odabrani pjevači, kantaduri, u formi glazbenog dijaloga pjevaju osmerački pasionski tekst iz 15. stoljeća, poznat pod imenom Gospin plač.

Hrvatska kultura - bogatstvo nematerijalne UNESCO baštine

Festa svetog Vlaha

Festa posvećena dubrovačkom zaštitniku, svetom Vlahu, održava se svake godine 3. veljače i to već 11 stoljeća. Temelji se na legendi o ukazanju svetog Vlaha kao pomoć Dubrovčanima u obrani od mletačkih napadača. Festa predstavlja izuzetnu pojavu nematerijalne kulturne baštine koja je tijekom višestoljetnog trajanja zadržala svoje tradicionalne i prepoznatljive odlike. Prožeta duhovnom dimenzijom, Festa je kao izraz štovanja sveca obilježila čitav kulturni i prirodni prostor Grada i okolice, a uključivanjem lokalnog stanovništva, predstavnika vlasti i crkve te sudjelovanjem pojedinaca i grupa iz okolnih zemalja konstantno potiče međukulturni dijalog.

Hrvatska kultura - bogatstvo nematerijalne UNESCO baštine

Drvene igračke Hrvatskog zagorja

Izrada drvenih igračaka Hrvatskog zagorja predstavlja tradicijski obrt nastao u 19. stoljeću u Zagorju, koji se zadržao do današnjih dana u okolici Marije Bistrice i Gornje Stubice. Igračke se izrađuju od drva iz neposredne okolice, poput drveta vrbe, javora ili bukve, koje se oblikuje pomoću drvenih ili kartonskih šablona te ručno boji. Najčešće se oslikavaju cvjetni i geometrijski uzorci u crvenoj, plavoj, bijeloj i crnoj boji. Od 50 modela igračaka najpopularnije se klepetaljke, ptice s kotačićima koje se guraju na štapu, zatim svirala, drvene životinje i modeli automobila, vlakova ili aviona.

Hrvatska kultura - bogatstvo nematerijalne UNESCO baštine

Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja

Fenomen istarskog dvoglasja realizira se kao dvoglasno pjevanje uz pratnju narodnih instrumenata koji sviraju po istarskoj ljestvici. Taj se stil folklorne glazbe odlikuje karakterističnom bojom tona koji se kod vokalne izvedbe postiže djelomičnim pjevanjem kroz nos. Pjevanje prate tipični instrumenti kao što su sopile, koje se sviraju u paru, ili gajde, pri čemu obje dionice karakteriziraju varijacije i improvizacija. Iako je ovaj stil folklorne glazbe prisutan i u drugim predjelima, na području Istre i Hrvatskog primorja on je najkompaktnije prezentiran te se izvodi još i danas na svadbama te javnim i obiteljskim okupljanima.

Hrvatska kultura - bogatstvo nematerijalne UNESCO baštine

Sinjska alka

Viteški turnir u Sinju održava se jednom godišnje od 1717. godine u spomen pobjede nad turskom vojskom. Cilj je natjecanja, jašući na konju u punom galopu, kopljem pogoditi željezni prsten koji visi na užetu. Svoje ime alka duguje turskoj riječi za prsten, što svjedoči o povijesnoj koegzistenciji i kulturnoj razmjeni dvije različite civilizacije. Na turniru mogu sudjelovati samo članovi obitelji s područja Sinja i Cetinske krajine, a cijela se zajednica uključuje u izradu odjeće i alkarske opreme, tako održavajući tradiciju i prenoseći kolektivno pamćenje.

Hrvatska kultura - bogatstvo nematerijalne UNESCO baštine

Medičarski obrt

Umijeće izrade medičarskih proizvoda, licitara, pripada tradicijskim obrtima s područja sjeverne Hrvatske. Licitar, šareno ukrašeni kolač od slatkoga tijesta, proizvodi obrtnik medičar koji je zaslužan i za izradu voska, svijeća i medenjaka. Recept nije nikakva tajna - uključuje brašno, šećer, vodu i sodu bikarbonu, uz obavezne mirodije. Licitar se oblikuje u limenim kalupima pa se peče i boji raznim jestivim bojama. Načini ukrašavanja licitara variraju od obrtnika do obrtnika, a uključuju umetanje slika, malih zrcala te stihova ili poruka. Najčešće su u obliku srca, konja ili ptice te predstavljaju odličnu ideju za autohtoni hrvatski tradicijski suvenir.

Hrvatska kultura - bogatstvo nematerijalne UNESCO baštine

Ojkanje

Glazbeni izričaj ojkanje, pretežno s područja Dalmatinskog zaleđa, unesen je na UNESCO-vu listu ugrožene nematerijalne baštine. Smatra se da je ojkanje ostatak predslavenskog balkanskog pjevanja s područja antičke Dalmacije kojega su Hrvati usvojili i sačuvali. Izvode ga dva pjevača, muški ili ženski, koristeći različite tehnike potresanja glasa posebnim načinom pjevanja "iz grla", zbog čega svaka pjesma traje koliko i dah glavnog pjevača. Melodije su većinom jednoglasne, a teme pjesama variraju od ljubavnih do trenutnih društvenih i političkih tema. Budući da se ojkanje prenosi s generacije na generaciju izravnim učenjem i oponašanjem glasova talentiranih pjevača, nedavni sukobi i migracije iz sela u grad, kao i promjena načina života, rezultirali su naglim padom broja izvođača te gubitkom mnogih varijacija ojkanja.

Hrvatska kultura - bogatstvo nematerijalne UNESCO baštine

Bećarac

Bećarac je oblik narodne pjesme, vokalni odnosno vokalno-instrumentalni napjev s područja Slavonije, Baranje i Srijema. Veselog je tona prožet alegorijama i metaforama gdje se u deseteračkom dvostihu na određeni melodijski obrazac opjevavaju ljubavne i metaforične erotske teme - hvale se vlastite vrline, ljepota i sposobnosti, a izruguju se neistomišljenici i suparnici. Naziv potječe od turske riječi bekar, odnosno bećar u hrvatskoj inačici, koja označava mladog neženju, veseljaka sklonog raskalašenom životu, jelu, piću i ženama. Bećarac karakterizira „natpjevavanje“ dvaju ili više pjevača pri čemu prvi stih tvori određenu smisaonu tezu dok je drugi stih najčešće humorna antiteza prvom stihu.

Hrvatska kultura - bogatstvo nematerijalne UNESCO baštine

Nijemo kolo

Nijemo kolo je narodni ples koji se najčešće izvodi u Dalmatinskoj zagori. Pleše se bez glazbene pratnje, a ritam određuju udarci stopala plesača o plesnu površinu. Karakterizira ga kružno kretanje plesača gdje svaki plesač izvodi svoj korak, poskakujući u kolu ili hvatajući se u par, vodeći svoje partnerice i javno pokazujući njihovu vještinu. Pleše se naizgled bez određenih pravila, spontano, ovisno o raspoloženju i trenutnoj želji za isticanjem.

Hrvatska kultura - bogatstvo nematerijalne UNESCO baštine

Klapsko pjevanje

Klapsko pjevanje je tradicionalna hrvatska vokalna glazba podrijetlom s juga Hrvatske, pretežno iz primorskih i otočkih krajeva koju obilježava višeglasno pjevanje bez pratnje instrumenata. Izvorno se pjeva "na uho", bez voditelja, gdje pjesmu povede najviši glas kojem se zatim priključuju i ostali pjevači. Tekstovi klapskih pjesama uglavnom se bave ljubavnom tematikom, a mogu varirati od poetskih, šaljivih i sentimentalnih tekstova. Stil se klapskog pjevanja mijenjao tijekom godina tako da se danas svojim načinom prezentacije više ubraja u stilove popularne nego tradicijske glazbe.

Hrvatska kultura - bogatstvo nematerijalne UNESCO baštine

Mediteranska prehrana

Jednako kao i kod drugih mediteranskih zemalja, mediteranska je prehrana uvjetovana ekološkim, klimatskim i kulturnim čimbenicima Sredozemlja. Ovaj model prehrane predstavlja spregu krajolika i hrane, što uključuje uzgoj namirnica te njihovo pripremanje i konzumiranje na cjelokupnom kulinarskom sustavu obale, otoka i dijela zaleđa. Bazira se na konzumaciji maslinovog ulja, žitarica i mahunarki, svježeg ili sušenog povrća, ribe, mliječnih proizvoda i mesa te raznih priloga i mediteranskih začina uz pratnju vina. Tako mediteranski način prehrane, osim povezanosti prirode i prehrane, promovira društvenu i socijalnu komponentu koja se očituje u svakodnevnom životu ljudi.

Hrvatska kultura - bogatstvo nematerijalne UNESCO baštine

  Foto: Hrvatska turistička zajednica

 

 

Komentiraj članak:

Članak možeš komentirati ako se prijaviš preko Facebooka ili ako si registrirani korisnik prijavljen u sustav. Registriraj se ovdje. Prijavi se ovdje.